AutorZoran Hercigonja
U sklopu realizacije školskog projekta „Zdrav okoliš za zdrav život!”, članovi naših izvannastavnih aktivnosti zakoračili su u svijet primijenjene znanosti i ekologije kroz terensko istraživanje nevidljivog, ali stalno prisutnog fenomena ionizirajućeg zračenja u našem svakodnevnom okruženju. Iako ljudska osjetila ne mogu vidjeti, čuti niti osjetiti ove čestice, one su prirodni dio našeg planeta i potječu iz kozmičkih dubina i radioaktivnih tvari u tlu, ali i iz različitih umjetnih izvora koje je stvorio čovjek. Budući da ovo zračenje posjeduje dovoljno energije da izbaci elektrone iz atoma i molekula, stvarajući ione, ono može oštetiti žive stanice i genetski materijal. Upravo je zato sustavno razumijevanje njegove prisutnosti i intenziteta ključno za procjenu sigurnosti i zdravstvenog komfora u prostorima u kojima učenici i nastavnici provode najviše vremena svakoga dana.
Naoružani novim i naprednim Geiger-Müllerovim brojačem, naši su učenici proveli detaljna mjerenja ukupnog alfa, beta i gama zračenja na čak osam različitih i reprezentativnih lokacija unutar i izvan školske zgrade. Istraživanjem je obuhvaćen širok raspon mikrolokacija, počevši od svlačionice u podrumu i hodnika u podrumu, preko prizemlja i prvog kata u novom dijelu škole, pa sve do podruma starog dijela zgrade, školske kantine, otvorenog prostora ispred škole te područja pod nadstrešnicom. Svako pojedinačno mjerenje ponovljeno je točno tri puta kako bi se osigurala statistička točnost i izračunao precizan prosjek s pripadajućim računom pogreške, a dobiveni rezultati donijeli su iznimno umirujuće zaključke te otkrili jasne fizikalne zakonitosti o tome kako arhitektura, ventilacija i geološka podloga izravno utječu na naš okoliš.
Analiza prikupljenih podataka pokazala je da su svi mjereni dijelovi naše škole potpuno sigurni i nalaze se unutar preporučenih granica razine zračenja u prostorijama, koja se kreće u rasponu od 0,05 do 0,2 mikrosiverta po satu. Ipak, uočene su jasne prostorne razlike među prostorijama koje znanstveno objašnjavaju vrsta ugrađenih građevinskih materijala i kvaliteta ventilacije. Najviša koncentracija zračenja zabilježena je u podrumu novog dijela škole, gdje je izmjeren prosjek od 0,168 uz račun pogreške od 0,011 mikrosiverta po satu. Ova pojava izravno se pripisuje kontaktu s tlom bogatim uranom, što pogoduje prirodnom nakupljanju plina radona i njegovih produkata poluraspada uslijed lošije podrumske ventilacije, dok situaciju dodatno pojačava prisutnost specifičnih medicinskih uređaja na toj lokaciji. Blago povišene i identične vrijednosti od 0,158 mikrosiverta po satu zabilježene su u hodniku podruma te u podrumu starog dijela škole, što svjedoči o utjecaju starijih građevinskih materijala poput betona, cigle ili granita koji prirodno sadrže tragove urana i torija, dok debeli zidovi istovremeno ublažavaju prodor vanjskog zračenja. Idući prema višim etažama, koncentracija prirodno opada, pa prizemlje novog dijela bilježi prosjek od 0,149, a prvi kat 0,146 mikrosiverta po satu, što se savršeno poklapa s vrijednostima izmjerenima u školskoj kantini. Nasuprot tome, očekivano najniže i najčišće vrijednosti zabilježene su izvan školske zgrade, na otvorenome prostoru ispred škole s prosjekom od 0,129 te na području pod nadstrešnicom, gdje je izmjeren rekordno nizak prosjek od svega 0,117 mikrosiverta po satu. Na otvorenome prostoru stalno i slobodno strujanje svježeg zraka onemogućuje retenciju i nakupljanje radioaktivnih čestica, što drastično smanjuje njihovu koncentraciju u zraku u usporedbi sa zatvorenim sustavima.
Na temelju ovih egzaktnih mjerenja, naši mladi istraživači završavaju svoj izvještaj s važnom porukom za cijelu školu; iako su svi naši prostori u sigurnim granicama, uvođenje malih svakodnevnih navika, poput redovitog i temeljitog provjetravanja svih učionica te održavanja prostora čistim, predstavlja jednostavan, ali presudan korak u dugoročnom očuvanju vlastitog zdravlja.
mag. educ. math. et phys. Ines Košćak
mag. educ. math. et phys. Elizabeta Šimunović, profesor mentor
O autoru