Dragi učenici!
Nakon završetka osnovne škole, donosite važnu odluku o vašem daljnjem školovanju.
Medicinska škola Varaždin ima dugogodišnju tradiciju u obrazovanju zdravstvenih djelatnika svih profila. Nakon završenog petogodišnjeg (medicinske sestre/tehničari) ili četverogodišnjeg školovanja, učenici su vrlo kvalitetno pripremljeni za posao, ali i za nastavak školovanja na sveučilišnoj ili veleučilišnoj razini. Tijekom obrazovanja učenici osim strukovnog modula imaju organiziranu dodatnu nastavu iz svih obveznih predmeta koji se polažu na državnoj maturi. Osim toga, velika pažnja poklanja se odgoju.
| Naziv programa | Trajanje | Broj razreda | Broj učenika |
| Medicinska sestra opće njege/medicinski tehničar opće njege | 5 | 2 | 48 |
| Fizioterapeutski tehničar/tehničarka | 4 | 1 | 24 |
| Zdravstveno-laboratorijski tehničar/tehničarka | 4 | 1 | 20 |
| Prirodoslovna gimnazija | 4 | 1 | 20 |
| Ukupno | 5 | 112 |
Danas je u hrvatskoj medicinska sestra opće njege/medicinski tehničar opće njege temeljno zanimanje za područje zdravstvene njege. Zdravstvena njega kao stručna disciplina, uz medicinu i/ili samostalno, ima važnu ulogu u sustavu cjelokupne zdravstvene zaštite. Obrazovanjem se postaje zdravstveni djelatnik sa samostalnošću u radu na području zdravstvene njege.
Opis poslova:
Radni uvjeti i poželjne osobine:
Ovise o specifičnostima posla karakterističnim za određene djelatnosti unutar zdravstvenog i drugih sustava. Uglavnom su to bolnice, domovi zdravlja, razna lječilišta, domovi umirovljenika, privatne klinike i poliklinike, dječje jaslice i vrtići.
Mnogi, danas, rade u privatnim ustanovama za zdravstvenu njegu i rehabilitaciju te u kućnoj njezi. Medicinske sestre opće njege/medicinski tehničari opće njege, kao i drugi zdravstveni djelatnici, moraju biti dobro upućeni u važnost profesionalnog ponašanja i zaštite na radu.
Odgovornost, osjetljivost za ljudske patnje, dobre komunikacijske vještine, savjesnost –sastavnice su u svakodnevnom radu zdravstvenih djelatnika. Tim se osobinama kod ljudi stvara osjećaj povjerenja, pripadnosti i sigurnosti.
Osposobljavanje i napredovanje:
Školovanje za zanimanje medicinska sestra opće njege/medicinski tehničar opće njege traje 5 godina. Dvije godine u opće obrazovnom programu a tri godine u stručnom obrazovanju. Program obrazovanja izgrađen je prema standardima EU. Time i zanimanje postaje priznato u svim njezinim članicama. To je jedino zanimanje (za sad) unutar zanimanja srednje stručne spreme koje je EU u potpunosti prihvatila.
Školovanje u sestrinstvu može se nastaviti na stručnom studiju u trajanju od 3 godine te s mogućnošću nastavka studija različitih specijalizacija u trajanju od dvije godine. Nakon trogodišnjeg studija stječe se naziv stručni prvostupnik sestrinstva, a nakon petogodišnjeg studija zvanje diplomirane medicinske sestre.
Učenici imaju mogućnost polaganja državne mature i samim time nastavak obrazovanja na željenim visokim i sveučilišnim studijima.
Opis poslova:
Fizioterapeutski tehničari rade na tri velika područja fizikalne medicine, a to su kineziterapija, fizikalna terapija i masaža.
U okviru kineziterapije (liječenje pokretom), fizioterapeutski tehničar provodi s bolesnikom niz vježbi čija svrha može biti:
Fizikalna terapija je široko područje liječenja u kojem se koriste prirodni činitelji (voda, led, blata, pijesak i sl.) i umjetni izvori različitih oblika energije (brojni oblici električnih struja, toplinske i ultraljubičaste zrake, ultrazvuk, LASER, parafin itd.)
Masaža je niz tehnika koje se provode rukama (manualna masaža) ili mlazom vode (podvodna ili hidromasaža) i to u svrhu liječenja i unaprjeđenja zdravlja.
Osim klasične manualne masaže, fizioterapeutski tehničari provode limfnu drenažu (tehnika kojoj je glavni cilj uklanjanje oteklina), sportsku masažu, vezivno-tkivnu masažu, refleksoterapiju i druge tehnike.
Radni uvjeti:
Radno okružje fizioterapeutskog tehničara:
Osim rada u specijalnim bolnicama za medicinsku rehabilitaciju i drugih zdravstvenih ustanova s organiziranom fizikalnom terapijom, fizioterapeutski tehničar može raditi u fitness-centrima, salonima za masažu, sportskim klubovima (što uključuje i rad na terenima), teretanama, te u kući bolesnika i drugih klijenata.
Poželjne osobine:
Od fizioterapeutskog tehničara se očekuje da je marljiva osoba, što prvo mora dokazati stjecanjem znanja i vještina tijekom školovanja. Nadalje je važno da ima sposobnost suosjećanja s bolesnikom i iskrenu želju da mu pomogne. Suosjećanje ne smije biti sažaljenje, već sposobnost fizioterapeuta da se uživi u stanje bolesnika, te da ga hrabri na putu oporavka, primjenjujući usvojeno znanje i vještine iz fizioterapeutske struke. Od fizičkih osobina je važna dobra mišićna snaga za provođenje vježbi s otporom, savladavanje mišićnih grčeva, masažu, vježbe hoda s osobama koje nemaju dobru ravnotežu itd. Isto tako je važna dobra funkcija osjetila vida i sluha, kako bi se zamijetilo bolesnike koji ne rade vježbe kako treba i čulo pitanja bolesnika u raznim okolnostima. Sposobnost glasnog govora i jasnog izgovaranja su važne kod objašnjavanja načina izvedbe vježbi u dvorani i bazenu.
Osposobljavanje i napredovanje:
Osposobljavanje za fizioterapeutskog tehničara se provodi kroz 4 godine srednjoškolskog školovanja, tijekom kojega se pohađa teoretska nastava i vježbe iz stručnih predmeta. Nakon 2. i 3. razreda se provodi ljetna praksa u trajanju od dva, odnosno tri tjedna, u specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju.
Po završetku srednje škole, moguć je nastavak školovanja na svim fakultetima i visokim školama, od čega fizioterapeutski tehničari najčešće biraju visoku medicinsku školu, smjer fizioterapije ili radne terapije. To školovanje traje tri godine, čime se stječe zvanje baccalaureat fizioterapije ili radne terapije. Nakon toga se može još dvije godine nastaviti studij za zvanje diplomiranog fizioterapeuta, odnosno diplomiranog radnog terapeuta.
U okviru cjeloživotnog obrazovanja mogu se pohađati brojna predavanja i tečajevi koji se organiziraju sa svrhom da fizioterapeuti u skladu sa svojim interesom bolje prate novosti na području fizioterapije i primjenjuju ih u svojoj praksi.
Opis poslova:
Zdravstveno – laboratorijski tehničari provode analize krvi, mokraće i drugog biološkog materijala, što pomaže liječnicima u otkrivanju i liječenju bolesti. U svom radu sve češće upotrebljavaju kompjutorizirane aparate koji mogu sami napraviti brojne analize. Njihov posao uključuje uzimanje uzoraka, npr. vađenje krvi i pravilno preuzimanje uzoraka, Većinu uzoraka prije analize moraju obraditi. Za biokemijske analize krv se centrifugira kako bi se dobio serum, za citološke analize uzorak treba razmazati na stakalce, osušiti i obojiti a za mikrobiološke analize uzorci se nasađuju na hranjive podloge, koje omogućuju rast bakterija. U hematološkim laboratorijima određuju vrstu i broj krvnih stanica te promatraju njihov oblik, boju, veličinu i unutrašnjost. Rade i različite testove zgrušavanja krvi. Određuju krvne grupe i Rh-faktor U biokemijskim laboratorijima određuju aktivnost enzima, proteine, elektrolite, glukozu, metale, trigliceride, kolesterol, alkohol, ABS i druga kemijska obilježja krvi, mokraće. U mikrobiološkim laboratorijima rade s hranjivim podlogama. Nasađuju uzorke, promatraju porast bakterija. U manjim laboratorijima osoblje provodi različite vrste pretraga, dok se u velikim i specijaliziranim laboratorijima usavršavaju samo za određene vrste testova i analiza.
Radni uvjeti i poželjne osobine:
Zdravstveno -laboratorijski tehničari rade u raznim laboratorijima u zdravstvenim ustanovama – bolnicama, klinikama, domovima zdravlja, zavodima i institutima ili u privatnoj praksi. Rade s biološkim materijalom, što podrazumijeva mogućnost zaraze. Stoga je važno da pravilno postupaju s uzorcima i primjenjuju mjere zaštite na radu.
Zdravstveno – laboratorijski tehničari moraju imati razvijen osjećaj za detalje, jer i male razlike u broju nekih stanica ili kemijskom sastavu uzorka mogu biti vrlo važne. U njihovu radu očekuje se visok stupanj savjesnosti, odgovornosti i sabranosti. Propusti u smislu netočnih rezultata ili zamjene nalaza mogu imati ozbiljne posljedice. Rukovanje iglama, epruvetama, pipetama, stakalcima i drugim predmetima zahtijeva precizan i siguran rad rukama, šakama i prstima. Zbog uporabe mikroskopa i pretraga koje zahtijevaju procjenu boje, veličine i oblika, medicinsko-laboratorijski tehničari/tehničarke moraju imati dobar vid i razlikovati boje.
Osposobljavanje i napredovanje:
Tehničari koji rade u laboratorijima zdravstvenih ustanova završavaju četverogodišnju srednju strukovnu školu i stječu naziv zdravstveno-laboratorijski tehničar. Nastavni program obuhvaća predmete koji čine zajednički dio za sve strukovne škole, a polovicu programa čine stručni predmeti, npr. osnove zdravstvene struke, uvod u laboratorijski rad, analitička kemija, biokemija, medicinska biokemija, mikrobiologija i parazitologija, laboratorijska hematologija, citološke i histološke pretrage itd. Osim teorijske nastave, učenici imaju vježbe koje se održavaju u školskim kabinetima i laboratorijima zdravstvenih ustanova.
Kompetencije koje polaznik stječe završetkom zanimanja:
Prirodoslovna gimnazija osim pripreme za prirodoslovno-matematičke studije u potpunosti odgovara svim potrebama budućih studenata medicine, stomatologije, sestrinstva, fizioterapije, medicinsko laboratorijske dijagnostike, radiološke tehnologije, fizike, biologije, kemije, biokemije, farmacije, molekularne biologije, pripremajući ih ne samo za polaganje ispita državne mature, nego i za medicinsku struku, te iznimno važan psihološki i komunikološki aspekt budućeg zanimanja.
Učenici uz redovne predmete dobivaju sva potrebna znanja i vještine, naročito iz prirodoslovlja, a uz fakultativne predmete već od prvog razreda dobivaju potrebna znanja i vještine za upis na fakultete. Od trećeg razreda opredjeljuju se za Izborne module u kojima imaju predmete od posebnog značaja za buduće zanimanje. Npr. učenici koji se odluče za modul dentalne medicine imaju predmete: Uvod u dentalnu medicinu, Dentalnu morfologiju i Prevenciju u dentalnoj medicini i tako redom za sva zanimanja iz područja medicine.
