AutorMarko Vrtar
Svake godine medicinske sestre cijelog svijeta obilježavaju 12.svibanj, Međunarodni dan sestrinstva u spomen na rođendan Florence Nightingale, začetnice modernog sestrinstva koja je polovicom 19. stoljeća inicirala ulazak profesionalno obrazovanih žena u zdravstvenu njegu bolesnih, a 1860. godine u Londonu otvorila je prvu školu za medicinske sestre.
Uoči Međunarodnog dana sestrinstva učenici 5.a razreda, pod vodstvom nastavnice Smiljane Furdi, uputili su čestitke svim medicinskim sestrama i medicinskim tehničarima Opće bolnice Varaždin, te im zahvalili na profesionalnoj suradnji.
U Varaždinu 11.05.2016.
Smiljana Furdi, nast.zdravstvene njege
AutorMarko Vrtar
Obavijest učenicima 4.d razreda koji se školuju za zanimanje Dentalni asistent/asistentica
Obrana završnog rada održat će se u srijedu 1. lipnja 2016 .godine u 9 sati
Ispitno povjerenstvo:
AutorMarko Vrtar
Cjelovita kurikularna reforma dolazi do kraja svoje prve dionice – pisanja kurikularnih dokumenata i njihovoga predstavljanja zainteresiranoj stručnoj javnosti, a o mnogim se dokumentima vode zanimljive i žive javne i stručne rasprave. Profesorica Nataša Sajko uključena je s još četrdeset i sedam nastavnika u proces predstavljanja dokumenata i njihovu doradu te je na još jedno polugodište izdvojena iz nastavnoga procesa. Sljedećih nekoliko fotografija prikazuje njezin rad s kolegama diljem Hrvatske u društvu članova Ekspertne radne skupine.
Kurikul Hrvatskoga jezika prvi je put predstavljen na županijskome stručnom vijeću učitelja osnovnih škola Splitsko-dalmatinske županije u Splitu 21. Ožujka, na prvi dan proljeća i Svjetski dan pjesništva, a već sljedeći dan s kolegicom Nikolinom Marinić kurikul sam predstavljala u Metkoviću, pa samo se obojile u boje mandarina. Iz Metkovića za koji dan otputovala sam u Zadar na trodnevni državni skup školskih knjižničara 28. Proljetnu školu koja se odvijala u hotelu Kolovare od 7. do 9. Travnja, a bili smo počašćeni boraviti u istome hotelu s našom predsjednicom države, Kolindom Grabar Kitarović. Na tomu skupu govorila sam o Mjestu školske knjižnice u kurikulumu Hrvatskoga jezika te o mogućnostima uključivanja međupredmetnih tema Uporaba informacijske i komunikacijske tehnologije i Učiti kako učiti u predmetne kurikule i izvedbeni plan rada školskoga knjižničara. Samo dva dana poslije otputovali smo nakon prvoga županijskoga stručnoga vijeća za učitelje i nastavnike grada Zagreba u Split, a tamo nas je na Bačvicama dočekalo toplo i gotovo ljetno vrijeme pa smo u miru popili kavu, Tomislav Reškovac, član ekspertne radne skupine i kolegica domaćica Suzana Kačić kojoj zahvaljujemo i na lijepim fotografijama. 14. Travnja u Prirodoslovnoj školi Vladimir Prelog u Zagrebu o cjelovitoj je kurikularnoj reformi nastavnicima i učiteljima hrvatskoga jezika govorio je i dr. sc. Boris Jokić, voditelj cijeloga projekta u čijem me društvu snimila i voditeljica Svjetlana Jelač na čemu joj hvala. Iz Zagreba putujem još u Slatinu, a onda na kraju na Dan hrvatske knjige, 22. Travnja, dolazim u rodni Varaždin, a 26. Travnja u Čakovcu i završava moj Tour de Kurikulum.
U Varaždinu će se organizirati i Dani cjelovite kurikularne reforme na kojoj će se predstaviti svi njezini sudionici iz Varaždinske županije, nas devetoro u društvu članova ekspertne radne skupine, vrlo vjerojatno u županijskoj palači. Zanima li vas što donosi cjelovita kurikularna reforama, dođite!
[envira-gallery id=”6403″]
AutorMarko Vrtar
Državno natjecanje „Schola medica“ za zanimanje zdravstveno-laboratorijski tehničar/ka ove je godine održano od 20. travnja do 22. travnja u Bjelovaru sa svrhom da se predstave rezultati rada, znanje, vještine, sposobnosti i kompetencije učenika te da se učenici potiču na sudjelovanje i međusobno natjecanje.
Predstavnice naše Varaždinske županije bile su Dorotea Hubek i Silvija Peharda, učenice 4. c razreda Medicinske škole Varaždin.
Na državnom natjecanju učenici se natječu iz teorijskog i praktičnog dijela koji obuhvaćaju predmete zdravstveno-laboratorijske struke; Laboratorijska hematologija, Medicinska biokemija te Mikrobiologija i parazitologija.
Učenica Dorotea Hubek postigla je najbolji rezultat riješivši teorijski i praktični dio s visokih 47.5 bodova od mogućih 50 te je tako postala državna prvakinja ostvarivši jedan od najboljih rezultata u posljednjih 20 godina od kada se održava državno natjecanje za zanimanje zdravstveno-laboratorijski tehničar/ka.
Učenica Silvija Peharda postigla je također vrlo dobar rezultat osvojivši peto mjesto u državi.
Učenice je za predmete Medicinska biokemija i Laboratorijska hematologija pripremala mag. med. bioch. Nataša Vuković, prof. savjetnica, dok su predmet Mikrobiologija i parazitologija s učenicama proradile bacc. lab. dijagnostike Nataša Fus-Lesar i Dragana Hac.
Škola je ponosna na svoje učenice koje su dokazale kako se upornim radom i stručnim poticajima i usmjeravanjima može postići izniman rezultat koji motivira na daljnja životna postignuća. Učenicama želimo puno uspjeha na završnom radu i državnoj maturi te upis na željene fakultete.
Nataša Vuković
[envira-gallery id=”6405″]
AutorMarko Vrtar
Pričitajte tekst učenice Stele Obradović iz 4C razreda naše škole koji je bio predložen za državnu razinu smotre LiDRaNo.
Na krilima mira
Sunce je svoje prve zrake rasulo na perje golubice čija je bjelina sada zlaćano sjajila. Graciozno je sletjela na ogradu starog bolničkog balkona i u meni izazvala spokoj kakav dugo nisam osjetila. Njen kljun tražio je mrvu kruha, njene oči usmjerile su se prema mojima, njena krila raširila…
U sobu je ušla sestra, mir je nestao, a mojim je venama prokolala nova doza Klavocina. Sunce je hrabrije zasjalo, ali moje su oči odabrale mrak. Odlučno sklopljene prikazivale su mi igru sjena i prigušenih obrisa s druge strane kapaka. Završivši svoju predstavu, sjene su se sakrile iza kulisa, a na pozornicu su izašli stvarni obrisi poznatih ljudi i vratili me desetak godina unatrag.
Zabljesnuo me majčin osmijeh i podsjetio me kako se glasno znala smijati. Stavljajući mi prvu školsku torbu na leđa bila je ponosna i sretna, malčice uplašena shvativši da me šalje u potpuno novi svijet. Moje mlado srce nije shvaćalo njen strah, jedina spoznaja bila mu je sigurno majčino krilo i čvrsta očeva ruka. Oko slike te ruke omotala se sjena upravo provirivši iza zastora. Bljesak. Ništavilo. Podne.
Bolnička hrana spuštala se mojim grlom poput planinara koji pada i pritom svom snagom pokušava usporiti svoj pad zabijajući metalne štapove o planinu. Umorno tijelo umorilo mi je duh. Boreći se opet sa sjenama skrenula sam pogled na balkon. Golubica je lagano lebdjela iznad ograde, ali se nije spuštala. Vrućina joj je otežavala let, a meni disanje. Svaki je stupanj s ciglama u džepu sjedio na mojim plućima. Nisam imala izgleda protiv sjena. Zapetljale su se u čvor i zacrnile moj pogled na balkon.
Ovaj put majčine usne nisu formirale onu sretnu krivulju, već su zbunjeno zjapile žedne odgovora. Doduše, bili su oni crno na bijelo napisani, ali izgubljeni u vrtlogu latinskih riječi i medicinskih pojmova. Pronašla ih je tek u skučenoj prostoriji Petrove bolnice gdje se suočavala s viješću o svojoj bolesti i liječenju. Ustajali miris premalene sobe podsjećao me na sliku mrtvaca koju sam slučajno pronašla u ormariću tatinih stvari s očevida i raznih policijskih istraga. Poput daljinskog upravljača to je sjećanje promijenilo program u mojoj glavi i prikazivalo mi emisiju o mom ocu i meni. Kotači starog Golfa okretali su se vodeći me do škole, a meni se okrenuo čitav svemir. Očev prijedlog da zajedno napustimo majku pao je u moju atmosferu kao zvijezda padalica i za sobom ostavio neizbrisiv trag. Mogućnost mojeg odgovora mogla se mjeriti sa šansom da sunce izađe na zapadu.
Upravo tada šarenilo mojeg djetinjstva mučno je poplavilo. Bilo je to ono plavetnilo koje mornarima tjera strah u kosti, nadvilo se iznad mene zamračujući moju plovidbu, uzburkavajući moje vode. Miješalo se sa sivilom, koje je sve moje boje gutalo s takvom proždrljivošću da se prenajelo i odlučilo odspavati koju godinu. Nisam bila sama, pod istim nebom plovili su i moji roditelji i brat, ali svaki je upravljao svojom barkom. A naše su barke različite. One se grade i nadopunjuju čitav život, postaju čvršće i otpornije na oluje. Moji su roditelji svoje već izgradili dovoljno čvrstima da ih održavaju na površini, ali moj je brat tek započeo svoju plovidbu. Zbog njegova neiskustva i nesigurnosti, majka i otac vezali su ga jakim konopcem za svoje barke. Pomagali su mu održavati ravnotežu. Njihova pomoć postala mu je navika, njihova blizina ovisnost. Strah od neuspjeha bio je jači od želje za samostalnošću. Postao je previše vezan i više se nije odvajao.
Snažne su me oluje odvele na drugu stranu. Jasno sam mogla vidjeti što se događa s mojom obitelji, ali bila sam predaleko da bih ikako djelovala. U moru svađa, neslaganja i nepravde snalazila sam se sama. Vjetar koji mi je nekada puhao u leđa sada me udarao u obraze, šamarajući me svojom oštrinom i hladnoćom. Razbacivao je vodu pod mojim nogama, uvijek premalo da me potopi, a previše da je svu izbacim natrag u more. Bila sam nemoćna, iscrpljena i preplašena. Valovi su bili uporni, a nebo kao da je postajalo sve tamnije. Nisam mogla bježati ili zaboraviti, morala sam jednostavno biti tu i snaći se. U meni se razvilo nešto što se zove navika. Navikavala sam se na nemir, svađe i prijezir. Sve što je iza toga slijedilo bilo je poraženo prilagodljivošću.
Snažno je zagrmilo i dno pod mojim nogama još više se potreslo. Voda me zapljusnula ravno u lice. Dubok udisaj. Kašalj. Znoj. Sunce. Izdisaj.
Grmjelo je iz mojih pluća kad sam širom otvorila oči, a voda koja me oblijevala bio je hladan znoj. Još jednom duboko udahnem i normaliziram svoje disanje. Na trenutak sve se smirilo. Snovi su se ugasili kao što se gasi plamen svijeće kada se puhne u njega. Moja mi je obitelj poput svijeće pružala i toplinu i svjetlost, ali ona bi se uvijek iznova gasila. Nitko od nas nije je mogao stalno paliti, a nikad nismo bili dovoljno hrabri da pokušamo zajedno. Tako sada na mjestu koje je predviđeno za ljubav, zajedništvo i svjetlo, prebiva tama. Na tom je mjestu hladno jer ako išta pokušam sama, opeći ću se. Zbog toga ne žalim i ne bojim se, ipak najotpornije cvijeće cvjeta zimi.
Kroz prozor sam mogla vidjeti da daleko, na drugoj strani grada, iza šume izvire sunce. Svoje boje prelijeva po onim poznatim bijelim krilima. Ovaj put, golubica je sjedila nevjerojatno blizu i svojom je prisutnošću potvrđivala ono što osjećam. Mir.
