AutorMarko Vrtar
Naša škola ove je godine postala partner Gospodarskoj školi Varaždin u provedbi projekta „Sign 2 me“ zajedno sa Srednjom školom Matije Antuna Reljkovića iz Slavonskog Broda. Zadaća projekta jest istražiti mogućnosti integracije skupina u nepovoljnome položaju u redoviti obrazovni sustav. Sve tri škole zajedno smo realizirale jednu etapu projekta u Njemačkoj u trajanju od šest dana.
Rano ujutro, 5. svibnja 2014. godine,dočekali smo učenike i njihove profesore iz Slavonskog Broda te krenuli na dugačak put prema Njemačkoj. Naše učenice Vesna Jalšovec, Monika Liber, Marta Kopjar, Mateja Plantak i Lucija Danilović bile su u pratnji profesorica Ksenije Janjušević, Nataše Vuković, Sunčice Podoreški, Valerije Rukljić, profesora Ivana Rogine te ravnateljice Mirjane Grabar Kruljac. Nakon duge vožnje beskonačnim autocestama kroz prekrasne Alpe napokon smo stigli do Stuttgarta. Smjestivši se u hotelu „Mercure“, odmorili smo se kako bismo sljedeći dan mogli posjetiti najstariju školu „Schloss-Schule Ilvesheim“ u pokrajini Baden-Württembergu. Povijest ove škole započela 1864. godine kada je školu pohađao samo jedan učenik, dokje danas u ovoj školi 150 učenika koji su slijepi,slabovidni ili se bore s mentalnom retardacijom. Nastava se odvija u 13 različitih zgrada koje obuhvaćaju vrtićku dob, predškolu,osnovnu školu te srednju školu. Nastavnici i profesori ove škole nastoje pružiti podršku roditeljima i djeci,i to ne samo tijekom obrazovanja nego odmah pri rođenju. Djeci koja ne mogu dolaziti na nastavu zbog velike udaljenosti ili su spriječena na neki drugi način,nastavnici dolaze u njihove škole kako bi s njima radili. Zajedno smo razgledali njihovu školu i vidjeli kako se njihovi učenici obrazuju. Po povratku iz škole posjetili smo grad Heidelberg koji nas je oduševio svojom iznimnom ljepotom.
Sljedeći dan,nakon doručka,zauzeli smo svoja mjesta u autobusu i vozili se do Centra za slijepe i slabovidne osobe „Nikolauspflege“. Tamo smo se podijelili u dvije skupine: učenici i profesori. Mi učenici bili smo smješteni u jednoj od njihovih moderno opremljenih učionica gdje smo se predstavili te potom i družili sa slijepim i slabovidnim učenicima. Razgovarali smo s njima o njihovu školovanju,anegdotama iz života, a pokazali su nam kako rade na svojim računalima te smo pokušali hodati pomoću štapa za slijepe osobe. Moramo priznati da su učenici bili vrlo ljubazni i komunikativni. Dočekali su nas s osmjehom na licu i postavljali mnoga pitanja o Lijepoj Našoj i našem sistemu školovanja. Naravno,nakon druženja koje je završilo oko 14 sati,krenuli smo u razgledavanje Stuttgarta i uživanje u četverosatnom šopingiranju.
Treći dan našeg boravka u Njemačkoj započeo je dvosatnom vožnjom do malenog gradića Frankenthala koji je veličine našeg Varaždina. Smjestili smo se u hotel pod nazivom „Victor's Residenz Hotel“. Hotel nas je oduševio svojim interijerom i veličinom ponude za goste. Hotel ima oko tisuću soba, bazen, saunu, prostore za relaksaciju i malenu unutarnju fontanu. Ručak i večeru imali smou restoranu „Am Rosengarten“ koji nas je osvojio bogatom ponudom ukusne hrane. Toga dana posjetili smoInstitut za slušanje i komunikaciju Augustin-Violet-Schule u Frankentahalu. Profesori te škole govorili su nam o školi, njenoj povijesti, o učenicima koji pohađaju tu školu i o zanimanjima za koja se djeca osposobljavaju.
Sljedećeg dana, u petak, imali smo u toj istoj školi predstavljanje naše škole učenicima, razgovor s njima te su nas proveli kroz svoje kabinete i praktikume i radionice kako bi nam dočarali svoj način školovanja. U toj su školi učenici oštećena sluha, oni koji imaju ugrađenu pužnicu, tj. implantant i učenici koji su nagluhi. Izmijenili smo iskustva u poznavanju znakovnog jezika. Uspjeli smo se sporazumjeti, ali se neki znakovi posve razlikuju od naših.
U subotu smo nakon doručka u 8 sati krenuli prema Hrvatskoj. Putovanje je dugo trajalo jer smo se zadržali i u Nürnbergu, ali nam je u autobusu bilojako zanimljivo i družili smo se. Kada smo stigli na naše parkiralište kod Varaždinskog groblja, svi smo bili sretni što smo ugledali svoje najdraže, ali i tužni što ćemo se rastati. Ovo putovanje u Njemačku bilo nam je jedno bogato iskustvo jer smo naučili kako se i drugi učenici nose sa svojim problemima u školi i nisu žalosni što ju pohađaju, dapače, zadovoljni su i lijepo ih je vidjeti kako se međusobno vole i kako si pomažu. Svima nam je drago što smo imali priliku biti dio ovog iznimnog projekta.
Mateja Plantak, 3.b
O autoru