Pri\u010ditajte tekst u\u010denice Stele Obradovi\u0107 iz 4C razreda naše škole koji je bio predlo\u017een za dr\u017eavnu razinu smotre LiDRaNo.<\/p>\n
<\/p>\n
Na krilima mira<\/strong><\/span><\/p>\n Sunce je svoje prve zrake rasulo na perje golubice \u010dija je bjelina sada zla\u0107ano sjajila. Graciozno je sletjela na ogradu starog bolni\u010dkog balkona i u meni izazvala spokoj kakav dugo nisam osjetila. Njen kljun tra\u017eio je mrvu kruha, njene o\u010di usmjerile su se prema mojima, njena krila raširila…<\/p>\n U sobu je ušla sestra, mir je nestao, a mojim je venama prokolala nova doza Klavocina. Sunce je hrabrije zasjalo, ali moje su o\u010di odabrale mrak. Odlu\u010dno sklopljene prikazivale su mi igru sjena i prigušenih obrisa s druge strane kapaka. Završivši svoju predstavu, sjene su se sakrile iza kulisa, a na pozornicu su izašli stvarni obrisi poznatih ljudi i vratili me desetak godina unatrag.<\/p>\n Zabljesnuo me maj\u010din osmijeh i podsjetio me kako se glasno znala smijati. Stavljaju\u0107i mi prvu školsku torbu na le\u0111a bila je ponosna i sretna, mal\u010dice uplašena shvativši da me šalje u potpuno novi svijet. Moje mlado srce nije shva\u0107alo njen strah, jedina spoznaja bila mu je sigurno maj\u010dino krilo i \u010dvrsta o\u010deva ruka. Oko slike te ruke omotala se sjena upravo provirivši iza zastora. Bljesak. Ništavilo. Podne.<\/p>\n Bolni\u010dka hrana spuštala se mojim grlom poput planinara koji pada i pritom svom snagom pokušava usporiti svoj pad zabijaju\u0107i metalne štapove o planinu. Umorno tijelo umorilo mi je duh. Bore\u0107i se opet sa sjenama skrenula sam pogled na balkon. Golubica je lagano lebdjela iznad ograde, ali se nije spuštala. Vru\u0107ina joj je ote\u017eavala let, a meni disanje. Svaki je stupanj s ciglama u d\u017eepu sjedio na mojim plu\u0107ima. Nisam imala izgleda protiv sjena. Zapetljale su se u \u010dvor i zacrnile moj pogled na balkon.<\/p>\n Ovaj put maj\u010dine usne nisu formirale onu sretnu krivulju, ve\u0107 su zbunjeno zjapile \u017eedne odgovora. Doduše, bili su oni crno na bijelo napisani, ali izgubljeni u vrtlogu latinskih rije\u010di i medicinskih pojmova. Pronašla ih je tek u sku\u010denoj prostoriji Petrove bolnice gdje se suo\u010davala s viješ\u0107u o svojoj bolesti i lije\u010denju. Ustajali miris premalene sobe podsje\u0107ao me na sliku mrtvaca koju sam slu\u010dajno pronašla u ormari\u0107u tatinih stvari s o\u010devida i raznih policijskih istraga. Poput daljinskog upravlja\u010da to je sje\u0107anje promijenilo program u mojoj glavi i prikazivalo mi emisiju o mom ocu i meni. Kota\u010di starog Golfa okretali su se vode\u0107i me do škole, a meni se okrenuo \u010ditav svemir. O\u010dev prijedlog da zajedno napustimo majku pao je u moju atmosferu kao zvijezda padalica i za sobom ostavio neizbrisiv trag. Mogu\u0107nost mojeg odgovora mogla se mjeriti sa šansom da sunce iza\u0111e na zapadu.<\/p>\n Upravo tada šarenilo mojeg djetinjstva mu\u010dno je poplavilo. Bilo je to ono plavetnilo koje mornarima tjera strah u kosti, nadvilo se iznad mene zamra\u010duju\u0107i moju plovidbu, uzburkavaju\u0107i moje vode. Miješalo se sa sivilom, koje je sve moje boje gutalo s takvom pro\u017edrljivoš\u0107u da se prenajelo i odlu\u010dilo odspavati koju godinu. Nisam bila sama, pod istim nebom plovili su i moji roditelji i brat, ali svaki je upravljao svojom barkom. A naše su barke razli\u010dite. One se grade i nadopunjuju \u010ditav \u017eivot, postaju \u010dvrš\u0107e i otpornije na oluje. Moji su roditelji svoje ve\u0107 izgradili dovoljno \u010dvrstima da ih odr\u017eavaju na površini, ali moj je brat tek zapo\u010deo svoju plovidbu. Zbog njegova neiskustva i nesigurnosti, majka i otac vezali su ga jakim konopcem za svoje barke. Pomagali su mu odr\u017eavati ravnote\u017eu. Njihova pomo\u0107 postala mu je navika, njihova blizina ovisnost. Strah od neuspjeha bio je ja\u010di od \u017eelje za samostalnoš\u0107u. Postao je previše vezan i više se nije odvajao.<\/p>\n Sna\u017ene su me oluje odvele na drugu stranu. Jasno sam mogla vidjeti što se doga\u0111a s mojom obitelji, ali bila sam predaleko da bih ikako djelovala. U moru sva\u0111a, neslaganja i nepravde snalazila sam se sama. Vjetar koji mi je nekada puhao u le\u0111a sada me udarao u obraze, šamaraju\u0107i me svojom oštrinom i hladno\u0107om. Razbacivao je vodu pod mojim nogama, uvijek premalo da me potopi, a previše da je svu izbacim natrag u more. Bila sam nemo\u0107na, iscrpljena i preplašena. Valovi su bili uporni, a nebo kao da je postajalo sve tamnije. Nisam mogla bje\u017eati ili zaboraviti, morala sam jednostavno biti tu i sna\u0107i se. U meni se razvilo nešto što se zove navika. Navikavala sam se na nemir, sva\u0111e i prijezir. Sve što je iza toga slijedilo bilo je pora\u017eeno prilagodljivoš\u0107u.<\/p>\n Sna\u017eno je zagrmilo i dno pod mojim nogama još više se potreslo. Voda me zapljusnula ravno u lice. Dubok udisaj. Kašalj. Znoj. Sunce. Izdisaj.<\/p>\n Grmjelo je iz mojih plu\u0107a kad sam širom otvorila o\u010di, a voda koja me oblijevala bio je hladan znoj. Još jednom duboko udahnem i normaliziram svoje disanje. Na trenutak sve se smirilo. Snovi su se ugasili kao što se gasi plamen svije\u0107e kada se puhne u njega. Moja mi je obitelj poput svije\u0107e pru\u017eala i toplinu i svjetlost, ali ona bi se uvijek iznova gasila. Nitko od nas nije je mogao stalno paliti, a nikad nismo bili dovoljno hrabri da pokušamo zajedno. Tako sada na mjestu koje je predvi\u0111eno za ljubav, zajedništvo i svjetlo, prebiva tama. Na tom je mjestu hladno jer ako išta pokušam sama, ope\u0107i \u0107u se. Zbog toga ne \u017ealim i ne bojim se, ipak najotpornije cvije\u0107e cvjeta zimi.<\/p>\n Kroz prozor sam mogla vidjeti da daleko, na drugoj strani grada, iza šume izvire sunce. Svoje boje prelijeva po onim poznatim bijelim krilima. Ovaj put, golubica je sjedila nevjerojatno blizu i svojom je prisutnoš\u0107u potvr\u0111ivala ono što osje\u0107am. Mir.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"