Sat dijalektalne lirike u 1. D

Autoradmin

Sat dijalektalne lirike u 1. D

U srijedu, 17. travnja 2019., 1.D razred je sa svojom profesoricom Sunčicom Podoreški te knjižničarkom Barbarom Ivčec u školskoj knjižnici održao sat Hrvatskog jezika posvećen dijalektalnoj lirici. Nakon uvodnog izlaganja knjižničarke, profesorica je uputila učenike u sudbinu kajkavskog narječja kroz stoljeća. Učenici su prethodno izabrali jednu od svojih vlastitih pjesama na kajkavskom jeziku ili su pročitali pjesmu nekog od poznatijih ili manje poznatih pjesnika. Nakon interpretativnog čitanja, analizirala se tematika pjesme. Jedan od ciljeva sata bio je da se vidi da je kajkavsko narječje sposobno izraziti sve vrste tema, od intimnih, misaonih, socijalnih… Važna je osobina kajkavskog njegova zvučnost i nježnost koju standardni jezik ne može izraziti na taj način.
Naše narječje nas prati kroz cijeli život, čini nas bogatijim i ono se ne može zaboraviti ma gdje živjeli. Čovjek se nikad ne može tako vješto, iskreno i dobro izraziti kao svojim materinjim jezikom. Danas je društvo svjesno dragocjenosti naših narječja te se ono čuva i njeguje u različitim časopisima, na festivalima, na znanstvenim skupovima, u kazalištima te u našim školama i na fakultetima. I naša se škola pridružila borbi za očuvanje naših dragih hrvatskih narječja tako što je u školskoj knjižnici postavljena mala izložba kajkavske poezije. Također su izloženi i starinski ručnik te originalna narodna nošnja iz zlatarskog kraja nastali početkom XX. stoljeća.
Učenica Marta Golubić iz Završja Podbelskog pročitala je svoju vlastitu pjesmu koju možete vidjeti u nastavku.

Ftičeki

Jutro je rano, si još spe,
A meni su tiči prekinuli sne.

Tak ih je lepo poslušati de na obloku sediju
I nas šteri spimo z sna budiju.

Je treba se stati, jutro je tu
Fletno prionuti k novom puslu.

Al prej nek krenem vu novi dan
Pogledam čez oblok fletno van.

Moj oblok na Čevo i Bednju gledi
Još v megli pod njimi i priroda spi.

Se je tak stiha, sam se tičeki čuju
De nove pupevke vuni kuju.

Marta Golubić, 1.D

Nigdje tako lijepo ne miriši cvijeće kao u našem kraju, nigdje se tako lijepo ne zelene šume kao u našem zavičaju i nigdje tako lijepo ne odzvanja domaća riječ kao na našoj rodnoj grudi.

O autoru

admin administrator