U ponedjeljak 12. 5 ove godine povodom dana sestrinstva i dana škole održano je predstavljanje zanimanja medicinska sestra/ tehničar. Učenici drugih, trećih i četvrtih razreda pokazali su svoje znanje u slaganju kreveta, mjerenju tlaka i mjerenju glukoze u krvi. Oni najhrabriji posjetitelji dali su da im naši učenici izmjere tlak i glukozu. Učenici drugih razreda demonstrirali su slaganje kreveta na živom pacijentu.

U petak 16.5 održana je prezentacija smjera fizioterapeutski tehničar. Fizioterapeuti su se iskazali u masaži i kineziterapiji. Njihova prezentacija je bila osobito zanimljiva jer su mnogi željeli iskusiti masažu stručnjaka i prepustili su se njihovim spretni rukama.

piše: Santina Srnec

Povodom 50. rođendana škole, od 12. do 16. svibnja bio je pripremljen niz programa, a u četvrtak 15. 5. 2008. u laboratoriju Medicinske škole Varaždin, svi koji su htjeli, mogli su ragledati laboratorij i upoznati čime se bave farmaceutski tehničari.

Tog dana, skupina od petnaestak učenika prezentirala je svoje radove koje su marljivo izrađivali tijekom školske godine, a isto tako, demonstrirali su kako se rade pojedini farmaceutski pripravci. Bilo je tu krema za njegu kože, pudera, gelova za kosu, labela, dezodoransa i mnoštvo drugih zanimljivih pripravaka. Učenici nižih razreda ovog smjera, veoma su se zainteresirali vidjevši što ih sve čeka. Bilo je puno zainteresiranih oji su nas došli pogledati. Moram reći da smo u ove dvije godine puno toga naučili, aza sve to , u ime cijelog razreda zahvaljujem našoj dragoj profesorici - mr. sc. Rafaeli Juretić-Viher.

Jelena Piskač, 4. d

Ovih posljednjih dana u mislima mi je stalno rujan 2004., kada sam prvi put sjela u klupu Medicinske škole Varaždin, kada je počelo moje četverogodišnje školovanje za zdravstveno-laboratorijskog tehničara. Tog dana upoznala sam mnogo novih prijatelja, te našu novu razrednicu, Natašu Vuković. Kako je vrijeme prolazilo, sve više smo se zbližili i bez obzira na poneku slabu ocjenu, uvijek smo bili spremni za zabavu. Prvi razred je brzo prošao, i prebrzo. U drugom se nastavila borba za opstanak… Noćno učenje kemije ili anatomije bilo je neizbježno… Mnogo je suza palo, ali nema veze, važno da smo sve loše ocjene ispravili, te 2006. ponosno krenuli u 3,nezaboravni, razred. Nakon  mjeseci učenja i mučenja, slijedilo je naše maturalno putovanje kojega nikada nećemo zaboraviti…jer lijepa se sjećanja i dobre stvari nikad ne zaboravljaju. Ljeto 2007. prošlo je, a da se nismo stigli ni odmoriti. Tako smo se već 03.09.2007. ponovno našli za školskim klupama. Na početku 4. razreda nismo ni bili svjesni da smo maturanti i da je ovo naša zadnja godina u Medicinskoj školi. Kako je vrijeme prolazilo, sve smo se više počeli družiti, jer smo shvatili da smo na kraju jednog dijela svog života.

Prošlog tjedna naša razrednica je posljednji put održala roditeljski sastanak na kojem smo, osim roditelja, bili prisutni i mi, njihova djeca, koja moraju krenuti dalje, u svijet. Roditeljima smo putem kratke prezentacije prikazali kako su prošle ove naše 4 godine, te smo im na kraju priredili maleni domjenak. Pale su i suze, no na kraju je sve završilo pjesmom i zajedničkom fotografijom ispred škole.

Evo, još su ostala 2 dana nastave, a onda matura… i gotovo… neće više biti naše vike po hodnicima, na naše mjesto će doći drugi 4. razredi.

Od srca se u ime cijelog 4.c. 07/08 zahvaljujem svim profesorima koji su nas u ove 4 godine naučili, osim stručnog dijela, i mnoge stvari koje će nam biti potrebne u životu. U ime nas novinara koji odlazimo iz škole, veliko hvala profesorici Nataši Sajko za njezin trud, te joj od srca želimo da i dalje uspješno vodi novinarsku grupu, kao i do sada!

Na kraju, evo mojeg posljednjeg članka, najveće hvala našoj najboljoj profesorici, a ujedno i razrednici Nataši Vuković,dipl.inž.med.bio., za svaku lijepu riječ kada nam je bilo teško, za svaki osmjeh, za veliku podršku. Iako je došlo vrijeme rastanka, uvijek ćemo se rado sjećati naših srednjoškolskih dana, i svih onih savjeta koji će nam, vjerujem, jednog dana dobro doći. Hvala cijelom 4.c. 07./08.!!! 

Ljiljana Kos 4.c.

U srijedu 14. svibnja ove godine održala se svečana sjednica povodom proslave 50. godišnjice škole. Na obljetnici su se okupili predstavnici ministarstva, županije, gradonačelnik, djelatnici škole, učenici i drugi uzvanici. Sjednicu je započela ravnateljica Mirjana Kos-Grabar, a nakon nje gostima se obratio bivši ravnatelj Medicinske škole Varaždin mr. sc. Zlatko Vrček. Govore su još održali državni tajnik za srednje škole u ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta RH Želimir Janić, gradonačelnik Varaždina Ivan Čehok, zamjenik varaždinskog župana Predrag Štromar koji je obećao dvoranu te gosti koji su željeli izraziti zahvalu prema našoj školi. Nakon toga slijedilo je otvaranje izložbe s projekta „Baština – prošlost, zalog za budućnost“ nazvana „Otkrivena baština“. Govor o projektu održala je prof. Nataša Sajko i kustosice iz Gradskog muzeja Varaždin Ljerka. Albus i Spomenka Težak kojima se zahvaljujemo na nesebičnoj pomoći. Učenici su pripremili kratak program. Tako su učenici drugih razreda pjevali pjesme „Grad se beli“ i „ Mamica su štrukle pekli“, a Igor Plečko je nastupio recitacijama pjesama koje su učenici skupili na projektu. Gosti su s oduševljenjem pogledali izložbu, a kasnije im je priređen domjenak.

Želimir Janić-državni tajnik za srednje škole

Kako vam se sviđa obilježavanje 50 godišnjice naše škole?
Ja sam i prošle godine bio kod vas kada ste se useljavali u ovu novu zgradu i već tada ste pripremili jedan lijep program, pa sam se kao državni tajnik za srednju školstvo veoma radovao ovom trenutku. Donedavno ste bili u staroj zgradi, sada ste dobili novi prostor, a ja sam se uvjerio da su ovi novi prostori uz vaš rad dobili na važnosti jer radite još nešto što je izvan vašega programa-projektnu nastavu. Možete se pohvaliti nečim čime prednjačite pred učenicima drugih škola, da ste danas otkrili zaboravljenu baštinu, a i otvorili vrata škole za javnost.

Kako vam se sviđa naša izložba-Otkrivena baština?

Izložba je sjajna. Ja pripadam onoj generaciji koja pamti nešto od tih predmeta uporabne kulture, tako da sam dosta toga mogao prepoznati, a neke predmeti i držati u rukama nekad davno. Fascinira me interes vas učenika da potražite ono što je naše tradicionalno, što pripada životima onih generacija koje su se prije nas služile tim predmetima pa tako vidite povijest naših predaka. To je doista velika spoznaja i veliko bogatstvo koje čete vi prenositi dalje. Posebno sam ponosan što ste sve to dokumentirali u ove brošure.

Što biste preporučili našim učenicima i profesorima?
Neka samo ovako nastave. Vaši profesori su jako zaslužni za vaše uspjehe na županijskim i državnim natjecanjima, na vašim projektima koje uspješno vodite. Budućim generacijama bih poručio da ćemo potražiti rješenje da ona jedna godina stažiranja postane sastavni dio vašega školovanja.

Branimir Mihalinec-predsjednik Nezavisnog sindikata srednjih škola RH

Kako vam se sviđa obilježavanje 50 godišnjice naše škole?
Jako se ponosim. Posebno sam ponosan kada vidim ove grbove škole koje sam u trenutku inspiracije sam dizajnirao.

Kako vam se sviđa naša izložba-Otkrivena  baština?
Izložbu još nisam pogledao, ali svakako hoću. Ovo do sada viđeno mi se sviđa.

Što biste preporučili našim učenicima i profesorima?
Ostanite takvi kakvi ste bili.

Zlata Lončarić-viša medicinska sestra, nastavnica u miru

Kako vam se sviđa obilježavanje 50 godišnjice naše škole?
Jako mi se sviđa. Ja sam od samih početaka emotivno vezana za ovu školu. Znam da ne spadam u generaciju ove nove škole nego u onu baroknu jer sam i ja barokna, ali sam presretna što sam dočekala ovih 50 godina.

Kako vam se sviđa naša izložba-Otkrivena baština?

Izložbu još nisam vidjela do kraja, ali mi se jako sviđa. Jedino se čudim ovim sprovodima među mladim ljudima, ali sam shvatila da je i to dio baštine.

Što biste preporučili našim učenicima i profesorima?
Budite i dalje na ponos Varaždina i varaždinske medicinske škole koja je stvorila niz vrijednih, obrazovanih i dobrih mladih ljudi.

Zlatko Vrček- ravnatelj u miru Medicinske škole Varaždin

Kako vam se sviđa obilježavanje 50 godišnjice naše škole?
Mogu reći da sam naprosto iznenađen i nisam se nadao da će biti toliko gostiju, da će doći predstavnici ministarstva koje je vrlo teško pridobiti, ali ostao sam zaprepašten kada sam vidio da su svi redovi popunjeni. Iznenadio sam se kada sam vidio sve te ljude koji su sa mnom radili i prije 20 godina.

Kako vam se sviđa naša izložba-Otkrivena baština?

Izložba mi se jako sviđa. Ukoliko ste vi sve to skupili onda je tu trebalo puno truda uložiti. Sigurno su mnogi eksponati bili u lošem stanju, pa ih je trebalo restaurirati. Ja se zahvaljujem tom vašem radu i entuzijazmu. Posebno mi se sviđa ova izložba čipke.

Što biste preporučili našim učenicima i profesorima?
Želim vam puno sreće. Želim maturantima da se svi zaposle ili upišu studij, a vama koji ostajete da nastavite u svom radu.

Vedran Dovečer-predsjednik Učeničkog vijeća

Kako ti se sviđa obilježavanje 50 godišnjice naše škole?

Otvorenje se tonski baš nije čulo, ali je bilo super. Ova nastup mladih baštinika me se posebno dojmio.

Kako vam se sviđa naša izložba-Otkrivena baština?
Izložbu još nisam cijelu pogledao, ali za sada je dobro. Posebno me se i nije nešto određeno dojmilo, ali cjelokupni dojam mi je super.

Što biste preporučili našim učenicima i profesorima?
Neka ostanu takvi kakvi jesu. Profesorima neka ne budu strogi, a učenicima da ne budu tako prgavi, da dolaze na aktivnosti u školi jer nije lijepo da svi odu dok su takvi neki događaji u školi.

izvjestile: Santina Srnec i Mirjana Kos

Intervju s gđom. Anom Čretni, čipkaricom iz lepoglavskog čipkarskog društva „Danica Bresler“

Koliko dugo se bavite čipkom?

Oko 55 godina, počela sam oko svoje dvanaeste godine. Učila sam od starijih i mudrijih čipkarica, tako i danas mladi uče od starijih čipkarica.

Imate li vi čipkarice sastanke jedanput, dvaput tjedno?

Ne, nemamo redovito. Sastanke imamo kad je godišnja skupština i ponekad imano radionice, ali ne redovito.

Sudjelujete li na kakvim izložbama?

Da, idemo na festivale. Ponekad nas pozovu iz turističke agencije pa tako prezentiramo svoj rad. Nedugo smo bili u Mađarskoj na festivalu, a i kad nas trebaju nas zovu baš kao što smo i danas u ovoj školi.

Postoji li danas potražnja za čipkom?

Da, sada je potražnja. Iako to nije neka velika potražnja, ali ipak jest.

Je li vaš rad danas dovoljno plaćen?

Ne toliko koliko se to dugo radi. Za jednu čipku treba otpriliko oko 10 sati rada. Sami vidite koliko je to zahtjevno.

Biste li preporučili mladima da vam se pridruže?

Da, naravno. Ja sam već godinama učila djecu u školi, pa tako imam velik broj mladih učenika koje sam naučila raditi čipku.

Kakav je program te škole?

Program traje 180 sati. Nakon odrađenih sati dobije se ovjerenje da si majstorica čipke. Po iskustvu znam da je potrebno puno više sati da se usavrše, vrlo često i po1000 sati.

razgovarala: Santina Srnec