Medicinska sestra – medicinski tehničar

Poslovi medicinske sestre jesu:

• izvođenje zdravstvene njege (opće i specijalne: dječja, interna, kirurška, zarazna, ginekološka, neurološka) i medicinskih terapeutskih zahvata
• suradnja s liječnikom pri dijagnostičkim i terapeutskim zahvatima
• davanje hitne pomoći u okviru svoje osposobljenosti do dolaska liječnika
• rad na zaštiti i unapređivanju zdravlja, samostalno ili kao član tima
• provođenje zdravstvenog odgoja u svakom dijelu rada
• nadzor nad djelatnicima niže strukovne spreme (bolničar)
• vođenje temeljne dokumentacije

Za obavljanje tog vrlo slojevitog, specifičnog i teškog rada (rad s bolesnim čovjekom – štićenikom od novorođenačke do staračke dobi, rad na intenzivnom odjelu – 'šok sobi', noćni rad) potrebna je psihofizički zdrava osoba kao i motiviranost za rad s bolesnikom.

Nakon završenog programa i položenog završnog ispita učenici se mogu zaposliti u svim tipovima bolnica, klinikama, domovima zdravlja, domovima umirovljenika, dječjim jaslicama i vrtićima, lječilištima, zavodima iz područja zdravstva te u kućnoj njezi.

Moguće je nastaviti obrazovanje na odgovarajućem strukovnom studiju ili drugom visokom učilištu.

Radni uvjeti ovise o vrsti posla, mjestu zaposlenja i stanju u samim ustanovama. Sestre rade u dnevnim i noćnim smjenama te vikendom i praznikom. Godišnji odmori raspoređeni su tijekom cijele godine. Patronažne sestre i sestre u ustanovama za njegu i rehabilitaciju u kući odlaze u domove svojih pacijenata po svakom vremenu. U pacijentovu domu moraju se prilagoditi uvjetima koje zateknu. Broj sestara obično je manji od potreba za sestrinskom skrbi, što podrazumijeva rad u vremenskom škripcu. Na nekim radnim mjestima sestre mogu biti izložene zarazi, zračenju, trovanju i ozljedama. Zbog toga moraju primjenjivati razne mjere zaštite na radu.

    Sestra mora biti emocionalno zrela i stabilna kako bi mogla razumjeti i nositi se s ljudskom patnjom, hitnim stanjima, zdravstvenim problemima i etičkim dvojbama. Dobre komunikacijske vještine, strpljivost i osjetljivost za ljudske probleme koji su sastavni dio svakog sestrinskog postupka, nužne su za stvaranje odnosa povjerenja. Važno je shvatiti da se pacijentima ne smiju nametati vlastiti stavovi ni onda kada duboko vjerujemo kako to činimo za njihovo dobro. Sestra mora biti kadra razumjeti pacijentove osjećaje i ponašanje u određenoj situaciji, a ne razmišljati kako bi se ona osjećala i ponašala u takvoj situaciji. Mora biti brižna, spremna prihvatiti odgovornost, raditi samostalno i u timu, savjesno i kritički provoditi ono što je propisano te prepoznati kada se mora posavjetovati s drugima.

Sestre se školuju u dvadesetak srednjih škola. Oko 50% nastavnog programa čine opći predmeti. Za stručni dio programa provodi se teorijska i praktična nastava. Nakon srednje škole stječe se naziv medicinska sestra - medicinski tehničar, a može se zaposliti u bolnicama, domovima umirovljenika i raznim ordinacijama na poslovima osnovne sestrinske skrbi što uključuje, primjerice, mjerenje pulsa, tlaka i temperature, promatranje pacijentova stanja, pomoć u svakodnevnim aktivnostima, primjenu lijekova, provedbu nekih medicinskih postupaka, davanje uputa, vođenje dokumentacije i tome slično.
    Stručni je studij dvogodišnji i obuhvaća predmete iz područja sestrinske skrbi te medicinskih, društvenih i humanističkih znanosti. Značajan udio u programu čine vježbe, koje se održavaju u bolnicama, domovima umirovljenika, primarnoj zdravstvenoj zaštiti i drugim ustanovama. Nakon završetka studija stječe se naziv viša medicinska sestra _ medicinski tehničar. Za studij se prijavljuje nekoliko puta više kandidata nego što ih se upisuje. Studirati se može na Visokoj zdravstvenoj školi u Zagrebu koja povremeno organizira izvanredni studij u Osijeku i Splitu, ili na Medicinskom fakultetu u Rijeci.
    Nakon srednje škole ili stručnog studija slijedi pripravnički staž koji traje godinu dana, i polaganje stručnog ispita u Ministarstvu zdravstva RH.